Mirna Mekić prva iskustva stiče na televiziji Tuzlanskog kantona (TVTK) 2001. godine radeći kao reporterka za "Vijesti u 7".
Nedugo nakon toga pridružuje se Institutu za izvještavanje o ratu i miru (IWPR) iz Londona, sa uredom u Sarajevu. Godine 2004. počinje da radi za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN) BIH, kao novinarka za izvještavanje o slučajevima ratnih zločina, koji su se održavali pred Sudom BiH.
Radeći kao TV producentica na temama tranzicione pravde učestvovala je u produkciji dokumentarnih filmova o nestalim osobama pod nazivom: "Nedostaješ mi...", te filma “Tihi vrisak”, dokumentarcu koji prikazuje žrtve seksualnog zlostavljanja tokom rata u Bosni i Hercegovini. Iza nje stoji veliki broj TV emisija na temu tranzicione pravde i ljudskih prava, a sa nekima je učestvovala na Sarajevo film festivalu (SFF), ističući značaj tranzicione pravde i kažnjavanja počinioca ratnih zločina u BiH.
Nakon deset godina provedenih u novinarstvu, preuzima ulogu direktorice BIRN-a BiH gdje ostaje pet godina razvijajući program tranzicione pravde koji su pored slučajeva ratnih zločina ukljućivali i slučajeve organiziranog kriminala i ekstremizma,
Nakon 15 godina odlučuje da promijeni kurs svoje karijere te započinje kao direktorica programa “Sarajevo Unilimited”, prvog regionalnog foruma inovacija, poduzetništva i tehnologija u BiH.
Vodila je tim mladih i kreativnih ljudi radeći na temama inovacija i digitalizacije preduzetništva.
Kroz rad i komunikaciju sa inovatorima, učenicima, srednjoškolcima, korporacijama, preduzetnicima, institucijama, malim i srednjim preduzećima, kreativnim industrijama, osnivačima start-upa i stvaraocima vrijednosti današnje ekonomije, shvata da uprkos dominantnom negativnom narativu u zemlji, Bosna i Hercegovina obiluje uspješnim pričama, inovacijama u našim dvorištima, školskim stolovima kao i kreativnim produktivnim ljudima.
I danas radi između ostalih na temama digitalizacije ali kao komunikacijska specijalistkinja u Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) GmbH u Sarajevu.
Smatra da je adaptabilnost nakon što je svijet uplovio velikom brzinom u digitalno doba jako važna, te da će razvoj umjetne tehnologije doprinijeti automatiziaciji brojnih procesa, čime će repetetivne poslove zamijenjeniti kreativnim, što otvara prostor za mlade ljude. Stoga je poželjno da ljudi ovladaju tehnologijama i znanjima, prihvate promjene jer će time postati konkurentniji na tržištu uvodeći nova pravila, čime doprinose rastu produktivnosti. Digitalna transformacija podrazumijeva prilagođavanje uma na promjene.